Biti na Hvaru a ne kušati čuvenu hvarsku gregadu, pravi je grijeh!

Ova je objava također dostupna i na: English (Engleski)

Bilo da ste prvi put došli na naš otok ili ste redoviti gosti Hvara, ono što sebi ne smijete uskratiti je uživanje u lokalnoj gastronomiji. A pravi grijeh je biti na Hvaru i ne kušati domaći specijalitet, čuvenu hvarsku gregadu ili kako domaći kažu – forsku gregodu.

Sve dok ne degustirate lokalna jela nećete istinski upoznati kraj i ljude čiji ste gosti. Namirisati, vidjeti pa kušati neko jelo znači zauvijek u svojoj memoriji pohraniti taj čulni užitak.

A da postoji posebna čarolija koja budi sjećanja na mjesto i ljude upravo zbog gastronomskih delicija, zapisao je davno Marcele Proust!

U čemu je tajna hvarske gregade?

U Robinsonu gregada se priprema od kada ova mala gastro oaza postoji a vlasnici nisu mnogo razmišljali kojem će lokalnom jelu u jelovniku namijeniti glavno mjesto. Svojoj gregadi nadjenuli su i posebno ime – Crusoeova teća.

Da se našao na Hvaru, u uvali Mekićevica, Robinzon Crusoe sigurno bi sigurno skuhao gregadu!

Zašto baš to jelo?

Pa gregada, koju ćete pronaći u cijeloj Dalmaciji, u svojoj osnovi je jednostavno i skromno ribarsko jelo koje se u svojim počecima pripremalo od sitnije a ne oborite bijele ribe.

Vjeruje se da je gregada postojala još u antičko doba kada su na Hvaru živjeli Grci. Naziv jela vjerojatno vuče ime od Grka, jer su Hvarani Grke zvali Grego.

Pitate li gospođu Finke Ivković, koja je u Robinsonu glavna kuharica skoro 10 godina, skriva li kakvu tajnu kod pripreme gregade, otkrit će vam da je jedini ključ u kuhanju na izrazito jakoj vatri. Zato ako ste ga odlučili spremati doma na struju ili plin, ta toplina neće biti dovoljna da ovaj morski specijalitet bude ukusan kao što je u Robinsonu.

 Recept za Crusoeovu teću

„Gregada je jelo bez puno začina. Na Hvaru je milijun varijacija pripreme, a mi radimo najjednostavniju.“, priča Finke otkrivajući recept Crusoeove teće u društvu svoje kolegice pomoćne kuharice, Senade Kubat.

„U teću se posloži krumpir izrezan na ploške oko pola centimetra debljine, pa kapula, isto na ploške. Onda se doda svježa bijela riba, najčešće brancin ili orada. Zatim ide bijeli luk, sol, papar i petrusimul. Sve to se kuha u malo vode. Riba je do pola na suhom, a dodamo i malo maslinovog ulja.“, nabraja Finke.

U Robinson u gregadu ubace i  koji škamp ili neki drugi rak, i pola pomidore, koju kasnije izvade kako jelo ne bi bilo crvene boje i vizualno podsjećalo na brudet. Dok se kuha, gregada se ne miješa, samo se povremeno protrese da se riba ne bi zalijepila, a na stol se iznese u posudi u kojoj je kuhana.

I to je cijela mudrost!

Ono što ne piše u receptu a spada u životne mudrosti je da se u  Crusoeovoj teći gušta onako kako to čine Dalmatinci – polagano, bez stresa i gužve, u hladovini maslinika s pogledom na morsku pučinu.

Jedino tako se može stvoriti ona čarolija o kojoj piše Proust.

Ako biste željeli da vam božanska hvarska gregada iz Robinsona bude reminiscencija na sretna i bezbrižna dalmatinska ljeta, javite nam se.

Stvaranje uspomena kroz gastronomiju naša je specijalnost!